Projektni tim
Voditelj
dr. sc. Tomislav Matić, diplomirao je povijest i filozofiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 2009. godine, a 2017. godine doktorirao medievistiku na istoj instituciji obranivši disertaciju pod naslovom „Ivan Vitez od Sredne – Prelat i humanist 15. stoljeća“. Tijekom studija boravio je na Sveučilištu Ca’ Foscari u Veneciji i Katoličkom sveučilištu Pázmány Péter u Budimpešti. Dobitnik je nekoliko stipendija, među ostalima mađarskog kulturnog Instituta Balassi, Austrijske akademije znanosti i Programa Fulbright. Sudjelovao je u nizu domaćih i međunarodnih projekata. Od 2022. godine radi na Hrvatskom institutu za povijest, a prethodno je deset godina predavao na Hrvatskom katoličkom sveučilištu. Gostovao je na Sveučilištu u Beču i Sveučilištu Kalifornije u Los Angelesu i bio suradnik projekta Sveučilišta u Oxfordu. Do sada je uredio jedan zbornik i objavio nekoliko desetaka znanstvenih i stručnih radova u domaćim i stranim časopisima i zbornicima radova, te dvije popularno-znanstvene knjige i niz popularno-znanstvenih članaka u novinama i časopisima. Bio je voditelj jednog popularno-znanstvenog projekta (Otkrivanje zaboravljene hrvatske prošlosti) financiranog od strane Ministarstva vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske i sudjelovao u organizaciji sedam znanstvenih skupova. Autor je znanstvene monografije Bishop John Vitez and Early Renaissance Central Europe – A Humanist Kingmaker objavljene 2022. godine. Dobitnik je nagrade “Vjekoslav Klaić” za popularizaciju povijesne znanosti koju dodjeljuje Hrvatski nacionalni odbor za povijesne znanosti i Društvo za hrvatsku povjesnicu.
Suradnici
Dr. sc. Branimir Brgles rođen je u Brežicama,
a osnovno i srednjoškolsko obrazovanje završio je u Zagrebu. Diplomirao je na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu 2009. godine. Iste godine zaposlen je na Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje, na projektu Onomastička i etimološka istraživanja hrvatskog jezika te je upisao Poslijediplomski doktorski studij ranoga novog vijeka na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Doktorski rad „Stanovništvo i topografija susedgradsko-stubičkog vlastelinstva (1450. – 1700.)“ obranio je u ožujku 2015. godine. Od 2014. godine bio je suradnik na desetak istraživačkih projekata (Dokumentacija i interpretacija najstarijih razdoblja hrvatskog jezika, Rječnik suvremenih osobnih imena, Topografija srednjovjekovne Zagrebačke županije od 14. do 16. st.), od 2024. godine voditelj je istraživačkog projekta Izrada korpusa i analiza kasnosrednjovjekovnih serijalnih vrela. Objavio je 25 znanstvenih i tridesetak stručnih radova, izlagao je na više od dvadeset međunarodnih znanstvenih konferencija. Boravio je na istraživačkim stipendijama u Grazu (stipendija CEEPUS), Beču (Stipendija Sveučilišta u Beču) i Lancasteru. Godine 2024. izabran je na radno mjesto višeg znanstvenog suradnika na Odjelu za onomastiku i etimologiju Instituta za hrvatski jezik.
Bavi se prikupljanjem i objavljivanjem serijalnih povijesnih vrela, s posebnim naglaskom na povijesnu antroponimijsku i toponimijsku građu. U svojim se radovima bavi društvenim strukturama, okolišnom historijom te povijesnom demografijom u kasnome srednjem i ranome novom vijeku.
Prof. dr. sc. Hrvoje Kekez (Zagreb, 1980.) redoviti je profesor povijesti na Hrvatskom katoličkom sveučilištu, specijaliziran za hrvatsku i europsku srednjovjekovnu povijest. Istraživački fokus usmjeren mu je na hrvatsko i slavonsko plemstvo, povijesnu topografiju, srednjovjekovne fortifikacije i ruralnu povijest, osmansku ugrozu i heraldičku baštinu. Autor je 16 monografija (od čega 3 znanstvene: Srednjovjekovna Dubica: Orisi grada na obalama rijeke Une, suautor Krešimir Regan; Zrin – srednjovjekovno sijelo knezova Babonića i knezova Zrinskih – tvrdi grad, urbana aglomeracija i posjed, suautor Krešimir Regan; Pod znamenjem propetoga lava: Povijest knezova Babonića do kraja 14. stoljeća), urednik 5 zbornika i autor 52 znanstvena rada objavljenih u Hrvatskoj i inozemstvu. Bio je voditelj četiri znanstvena projekta (Krbavska bitka 1493. godine – kontekst, tijek, posljedice i percepcija, HKS; Topografija srednjovjekovne Zagrebačke županije (14.-16. stoljeće), HRZZ; Percepcije hrvatskih, slavonskih i dalmatinskih elita u kasnom srednjem i ranom novom vijeku, HKS; Porijeklo, strukture i percepcije društvenih elita hrvatskoga srednjeg i ranog novoga vijeka, HKS), te suradnik na nizu nacionalnih i međunarodnih projekata, uključujući projekte Hrvatske zaklade za znanost, Hrvatskog katoličkog sveučilišta te međunarodne baze International Medieval Bibliography (University of Leeds). Gostovao je kao predavač na sveučilištima u Australiji, Turskoj, Poljskoj, Slovačkoj, Mađarskoj i Sloveniji te sudjelovao na više od 50 znanstvenih konferencija u zemlji i inozemstvu. Bio je predsjednik i član organizacijskih odbora brojnih domaćih i međunarodnih skupova. Dobitnik je Nagrade za izvrsnost Hrvatskog katoličkog sveučilišta (2023.) te stipendija Nanovic instituta (Notre Dame) i Institute for Medieval Studies (Leeds). Aktivno sudjeluje u radu strukovnih i kulturnih društava.
Krešimir Regan; Rođen sam 23. lipnja 1974. u Zagrebu. Nakon završene V. gimnazije u Zagrebu, 1997. diplomirao sam geografiju na Prirodoslovno-matematičkome fakultetu i povijest na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje sam 2001. magistrirao povijest s tezom Ujedinjavanje teritorija Banovine Hrvatske. Teritorijalno ujedinjenje Savske i Primorske banovine s osam novodobivenih kotara. God. 2002. diplomirao sam na Školi za pričuvne časnike Učilišta hrvatske kopnene vojske Učilišta hrvatske kopnene vojske »Fran Krsto Frankopan« na Hrvatskome vojnom učilištu »Petar Zrinski« (danas Hrvatsko vojno učilište »Franjo Tuđman«), a iste sam godine upisao doktorski studij povijesti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje sam 2006. doktorirao s tezom Srpska politika u Banovini Hrvatskoj. U zvanje znanstvenog suradnika izabran sam 2009., u zvanje višeg znanstvenog suradnika 2011. godine, a 2018. godine u zvanje znanstvenog savjetnika. Od 1999. voditelj sam Arhiva Hrvatske demokratske zajednice u Zagrebu, a od 2000. godine zaposlen sam u Leksikografskom zavodu Miroslav Krleža kao znanstveni novak. U zvanje asistenta izabran sam 2002., višeg asistenta 2006., leksikografa 2008. godine, a višeg leksikografa 2013. Od 2009. do 2013. član sam Znanstvenog vijeća Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleža te ponovno od 2018. God. 2025. imenovan sam za glavnog urednika edicije Leksikon utvrda Hrvatske. Težište znanstvenog rada usmjerio sam na hrvatsku suvremenu političku povijest s naglaskom na Banovinu Hrvatsku (1939–1941), povijesnu geografiju, istraživanje hrvatske fortifikacijske baštine i srodnim temama s težištem na kasnosrednjovjekovno i renesansno razdoblje (XII.–XVI. st.) kao i na istraživanje starokršćanske, predromaničke i ranoromaničke sakralne baštine. Dobitnik sam književne nagrade Rikard Jorgovanić za 2018. godinu za knjigu Srednjovjekovne i renesansne utvrde Hrvatskog zagorja te Nagrade »Vjekoslav Klaić« za popularizaciju povijesti za 2019. godinu za knjigu Hrvatski povijesni atlas.
Maja Bunčić rođena je u Zagrebu 1980. godine. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirala je 2005. godine arheologiju i etnologiju. Na Odsjeku za arheologiju doktorirala je 2024. godine s temom „ Kasnosrednjovjekovno prstenje iz Slavonije i Srijema u fundusu Arheološkog muzeja u Zagrebu“. Stručni ispit za zvanje kustosa položila je 2006. godine nakon pripravničkog staža u Gradskom muzeju Vukovar. U tvrtci Kaducej d.o.o. radila je povremeno od 2005. do 2009. godine, a tijekom 2007. i 2008. godine bila je zaposlena kao stručni suradnik – dokumentarist u Institutu za arheologiju. Od 2009. godine stalno je zaposlena u Arheološkom muzeju u Zagrebu. Zvanje više kustosice stječe 2014., a muzejske savjetnice 2023. godine. Od 2017. godine voditeljica je Srednjovjekovnog odjela.
Kao članica stručne ekipe, zamjenica ili voditeljica istraživanja sudjelovala je na brojnim sustavnim i zaštitnim arheološkim istraživanjima u Hrvatskoj i Sloveniji. Autorica je, koautorica i koordinatorica nekoliko domaćih i međunarodnih izložbenih projekata i stalnoga postava Arheološkog muzeja u Zagrebu (srednji vijek). Izlagala je na domaćim i međunarodnim stručnim i znanstvenim skupovima. Znanstveni interes usmjeren je na arheologiju (razvijenog i kasnog) srednjeg vijeka kontinentalne Hrvatske, osobito na teme vezane uz naselja, svakodnevni život i nakit. Dobitnica je (zajedno s Anitom Dugonjić) godišnje nagrade Josip Brunšmid Hrvatskog arheološkog društva za 2018. godinu u okviru programa popularizacije arheološke baštine za projekt „Branimirova godina“.
Dr. sc. Marija Karbić diplomirala je povijest na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (1996.), na kojem je stekla i magisterij znanosti obranivši rad pod naslovom Obitelj u gradskim naseljima srednjovjekovne Slavonije (13.-16. ) (2001.) te doktorirala s temom Rod Borića bana. Primjer plemićkog roda u srednjovjekovnoj Požeškoj županiji (2005.). Tijekom poslijediplomskog studija usavršavala se na Dubrovačkoj medievističkoj radionici (1997.). Od 1997. zaposlena je na Hrvatskom institutu za povijest (od 2007. u njegovoj Podružnici za povijest Slavonije, Srijema i Baranje). Sudjelovala je u radu više domaćih i međunarodnih projekata, a suvoditeljica je bilateralnog hrvatsko-mađarskog projekta “Crkvena i svjetovna elita između 15. i 19. stoljeća. Primjer hrvatskih i mađarskih elita i njihova odnosa s kraljevskim dvorom/Horvát-magyar politikai elit és a király udvar a 15-19. szádban”. Kao vanjska suradnica sudjelovala je u nastavi te je mentorica nekoliko doktoranada na Hrvatskim studijima i Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu te Hrvatskom katoličkom sveučilištu. Surađuje na projektu izrade sinteze Povijest Hrvata Matice Hrvatske, a vanjska suradnica je i Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža (od 1997.). Sudjelovala je u organizaciji više znanstvenih skupova, među ostalima i međunarodne konferencije Between Three Seas: Borders, Migrations, Connections. Third Biennial Conference of the Medieval Central Europe Research Network (Zagreb, 2018.). Izlagala je na većem broju znanstvenih skupova i kongresa te objavila niz znanstvenih radova i četiri uredničke knjige. Autorica je i dvije autorske knjige, Plemićki rod Borića bana (Slavonski Brod: Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje, 2013.) i The Laws and Customs of Medieval Croatia and Slavonia: A Guide to the Extant Sources (suautor Damir Karbić, ed. Martyn Rady) (London: UCL School of Slavonic and East European Studies, 2013.).
Dr. sc. Robert Skenderović diplomirao je povijest i filozofiju na Filozofskom fakultetu
Sveučilišta u Zagrebu 1997. godine. Godine 2002. stekao je titulu magistra znanosti. Doktorsku tezu “Utjecaj terezijanskih reformi na demografski razvoj slavonskog Provincijala” obranio je 2005. godine na Odsjeku povijesti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Od 1998. godine radi na Hrvatskom institutu za povijest, u Podružnici za povijest Slavonije, Srijema i Baranje. U dosadašnjoj znanstvenoj karijeri objavio je brojne znanstvene radove u domaćim i inozemnim znanstvenim časopisima, te više stručnih i znanstveno-popularnih radova.
Sudjelovao je na brojnim međunarodnim znanstvenim skupovima u Austriji, Bosni i
Hercegovini, Crnoj Gori, Hrvatskoj, Mađarskoj, Njemačkoj, Poljskoj, Sloveniji, Srbiji i Velikoj Britaniji. Objavio je dvije autorske znanstvene monografije, suautor je dvaju srednjoškolska udžbenika te je uredio pet zbornika znanstvenih radova. Usavršavao se na višemjesečnim stipendijama u Austriji (2001. godine) i Mađarskoj (2005. godine). Vodio je dva znanstvena projekta HRZZ-a i surađivao na više drugih znanstvenih projekata. Za autorsku monografiju „Povijest podunavskih Hrvata (Bunjevaca i Šokaca) od doseljavanja do propasti Austro-Ugarske Monarhije“ (Subotica-Slavonski Brod, 2017.) dobio je četiri nagrade: godine 2018. nagradu „Mirjana Gross“ Hrvatskog nacionalnog odbora za povijesne znanosti i Društva za
hrvatsku povjesnicu za najbolju povijesnu knjigu objavljenu u 2017. godini; godine 2018. nagradu Grb grada Slavonskog Brod; godine 2018. nagrada „Emerik Pavić“ Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata (R. Srbija) za najbolju znanstvenu knjigu o vojvođanskim Hrvatima u 2017. godini; godine 2019. nagradu „Tomo Vereš“ Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata (R. Srbija) za najbolju knjigu u polju književnosti i publicistike u razdoblju 2016. – 2018. godine.
Dr. sc. Silvija Pisk diplomirala je povijest te njemački jezik i književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 2001. godine. Na istom je fakultetu završila i studij bibliotekarstva te magistrirala i doktorirala. Trenutno je voditeljica Zbirke za povijest u Knjižnici Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Njezini znanstveno-istraživački interesi usmjereni su prema srednjovjekovnoj problematici. Primarno se bavi proučavanjem srednjovjekovnih utvrda te povijesti pavlinskog reda na hrvatskim i srednjoeuropskim prostorima. Sudjelovala je na brojnim znanstvenim skupovima u zemlji i inozemstvu. Izvodi nastavu na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu i Sveučilištu obrane i sigurnosti „Dr. Franjo Tuđman“.
Osnivačica je i predsjednica Povijesne udruge Moslavina koja djeluje od 2002. godine, a bavi se proučavanjem i popularizacijom povijesti moslavačke regije. Hrvatska je predstavnica u srednjoeuropskom burgološkom udruženju Castrum Bene. Članica je uredništva časopisa Povijest u nastavi i Radovi Zavoda za hrvatsku povijest te je od 2017. dijelom međunarodnog uredničkog odbora monografskog niza Castrum Bene. Uz mnoštvo popularnoznanstvenih
tekstova, objavila je brojne znanstvene članke na hrvatskom, engleskom i njemačkom jeziku, monografiju o najstarijem hrvatskom pavlinskom samostanu Pustinjaci podno Garić planine, kao i srednjovjekovnoj utvrdi Garić (Garićgradska kronika) te uredila zbornik radova Castrum
Bene 16, Castle and Economy.