Dana 27. travnja 2026. godine tim projekta MERUS – dr. sc. Tomislav Matić, dr. sc. Silvija Pisk i prof. dr. sc. Hrvoje Kekez – izvršio je terensko istraživanje Pounja u Bosni i Hercegovini. To je područje bilo dio srednjovjekovnog Hrvatskog Kraljevstva i važan prometni pravac koji je spajao srednjovjekovnu Slavoniju s jadranskim prostorom. Istraživanje je započelo u Bosanskoj Otoci, gdje je proučeno mjesto nekadašnjeg naselja na otoku u rijeci Uni, gdje su na mjestu današnjeg islamskog centra pronađeni ostaci srednjovjekovnih zidova. Krećući se uz rijeku Unu, tim projekta MERUS proučio je morfologiju kanjona Une i razmještaj naselja. Kako je u predmoderno doba Una često plavila, teren oko nje bio je močvaran, a naselja su se nalazila na povišenim mjestima. Sigurnost je također diktirala njihov raspored, pa su se često nalazila na riječnim otocima, ili na ušćima potoka koji su također mogli pružiti zaštitu od napadača. Fortifikacije su se pak nalazile na okolnim brdima, često vrlo udaljenima od naselja (kao u slučaju Otoke), ali su se mogla nalaziti i u njihovoj blizini. Potonja je situacija pronađena u Bosanskoj Krupi, gdje je nastavljeno istraživanje. Kao i u slučaju Otoke, i ondje se naselje nalazilo na riječnom otoku, ali je utvrda bila smještena u njegovoj neposrednoj blizini, na klisuri uz obalu rijeke. Na tome se mjestu nalazio prijelaz preko Une, što je također utjecalo na osnivanje naselja i izgradnju utvrde na tom položaju. Istraživanje je završeno u Bihaću, gdje je proučen položaj nekadašnjeg Otoka sv. Ladislava, na kojem se nalazio srednjovjekovni grad i utvrda. Također je proučen položaj prstena kasnosrednjovjekovnih i ranonovovjekovnih utvrda oko Bihaća, poput Brekovice i Izačića. Ovo se istraživanje nadovezuje na terensko istraživanje Pokuplja već izvršenog u sklopu ovoga projekta, kao dio većeg istraživanja morfologije srednjovjekovnih ruralnih naselja uz rijeke.
